Poezija

Ipak je preživjela

Ljubav je ubijena u poslijepodnevnoj smjeni
Negdje između 14 i 22
Dok su se stolnjaci
Nadstolnjaci
Trake
I salvete
Gomilale pod utrnutim prstima
Ništa se nije čulo od huke sušilice
Od treskanja i poskakivanja perilice
I dreke glave vešeraja
Ništa se nije vidjelo
Od zidnog sata
Podešenog da docni ravno minute 3
Na koji su sve oči bile uprte
Cijelo ti vrijeme
Od 14 do 22
(Ima li kraja?Ima li kraja?)

Zapravo…Mora se to spomenuti
Neki tvrde
(A to su oni s bolovima u leđima
I ukočenim nogama
Oni s utrnulim prstima
Oni s očima na zidnom satu)
Kako su vidjeli sjenku nejasnu
Gdje odmiče
Ka stajalištu stodevetke
Negdje iza 22

Istina je da nitko istinu ne zna
No eto
Prema statistikama stručnjaka za ljubav
Ona uvijek ubijena biva
U poslijepodnevnoj smjeni
Između 14 i 22

23 VI 2009

Standard
Poezija

Tragajući za Lolom V.Stajn

Naravno da te se sjećam, Thomas

Istini za volju u nekom trenutku zaboravila sam gospođu

I tri bijela leoparda podno njezinih nogu

To mi se dogodilo na Trgu republike

u očajničkoj potrazi za Lolom V. Stajn

Zatim i u prešetavanju satima Knez Mihajlovom

A onda se zavlačeći u lagune

Spuštajući se u vulkane

Pentrajući se po Delfima

Ne, nisam je pronašla

Na sve strane nudili su mi jednog istog ljubavnika

kojeg sam davno ostavila

Nudili su mi Tarkvinijske konjiće

taman kao da ih mogu uzjahati

Nudili su mi Branu na Pacifiku

kao da je mogu probiti

Nudili su mi Bol vrlo tanku, vrlo malu, vrlo povoljno

A uz nju kao poklon Stvarni život

 

Uzalud

Lola V.Stajn doista se zagubila

A ja odustala od potrage

Nadjačala me zanesenost slobodom

Da, slobodom onom koja se ne može dostići blizinom

tek udaljavanjem od mjesta bivanja

mada je i to pusta obmana

I to čak

Znala sam gdje god se krenem čeka me pusta zemlja

i ptica koja zavarava ponavljajući

da požurim iza prvog ugla

kroz prvu kapiju i da to učinim brzo

(Dogodilo mi se da sam od sreće prolupala tražeći ulicu nekog gospodara Jevrema)

I tako sam Thomas, prišla bliže tom gradu za koji mora da nisi ni čuo

Nemoj grad

Jer ja grada nemam

Ili su svi gradovi dom

To je sada posve svejedno

Evo me opet u tvojoj Pustoj zemlji

U centru Stvarnog života

Među šupljim ljudima kakva sam i sama

Još s vjerom da ću pronaći tu djevojku

blijedu i zanesenu od očaja nad jednim jedinim časom

odvojenim svojom strahotom od svih drugih časova života

8 XI 2017

 

Standard
Poezija

амор

black-abstract-cubes-1920x1080

слажем празне коцкице празнине и мислим се

та боже зар ће ово бити мој први глас срца у нешто новијој години

ипак их ето слажем далје почевши писмено о нјима у пет и четрдесет пет

равно у цик зоре

завршивши непосредно усменим путем који је трајао до овог сата

иначе, особа које је сједила испред мене креаторица је празнине

из чега би се дало заклјучити да сам физикалац само који већ наведеној нејебеној празнини даје облик да на нешто сличи

да баш не буде сва као безоблична

7 март 2015 6 сати ујутро

за петнаест минута рекордно!

никако не бих да наставим

Standard
Poezija

Tek što sam upoznala Sabata

Tek što te upoznah,ti si se lijepo pokupio i čisto onako na svoju ruku,(kao i većina uostalom), samo umro.

Taj dan, zapravo dan poslije, u knjižnici me čeka ta vijest:

knjižničarka me upitno posmatra i veli…

To da si umro jel.

Eto.

Mislim da se ipak ovdje radi o tome da sam možda malo zakasnila.

Mada ne bih znala reći u čemu, s čime, gdje, itd…

Standard