Uncategorized

Tuga

NotreDameBuring_resize_md

Toliko stvari u životu koje su mi značile spržila je vatra. Sada gledam kako gori jedna od najljepših građevina koje sam u životu vidjela.
I nikada više neće biti ista. Znam to. Sve što je jednom zahvatila prokleta vatra
nikad poslije nije bilo isto.
Drago mi je da sam je vidjela i osjetila svu njezinu veličanstvenost prije ovoga što sada gledam…O moj bože, ko li te je izmislio!!!

Standard
Uncategorized

Na rubu

Nekada sam čitala sve što mi dođe pod ruku. S vremenom, počela sam “silom” dočitavati romane i koji su mi bili dosadni, eto, da završim čitanje. Zatim je došao period da bi, ako mi se ne dopada ono što čitam, ostavljala nakon tridesetak stranica. Konačno sam u periodu da nakon desetak stranica odlučim da li vrijedi ići dalje s čitanjem.
Jer sve više je priča davno ispričanih, varijacija na iste teme i sve više piše ko god stigne i to se, avaj, naziva književnošću. Kada tražim šta čitati dočekuju me redovno teme: trileri puni bolesnog nasilja, obiteljske sage, ljubavni romani, ratni romani, autobiografije ili…Ili ciljane teme na aktuelna zbivanja u društvu. Ciljane u smislu da se roman proda. Imam viziju mnogih današnjih pisaca, (osobito iz Amerike), kako povraćaju na papir već ispisano, izrečeno, odsmišljeno, provareno.
T.S.Eliot je još prije mnogo godina izjavio da je roman prevaziđena forma i s tom izjavom je zapravo obuhvatio više činjenica nego što se to na prvu čini.
Gdje je nestala originalnost? Nije nestala. ali se ne vidi od trash-fake skribomanije kojom smo okruženi sa svih strana. Prvi puta kada sam čula za radionice pisanja skoro mi je pozlilo. Dobro, kako neko može NAUČITI PISATI??? Ili, da postavim bolje pitanje, kako neko može NAUČITI TALENT? Što je najgore, čak su i neki poznati pisci išli na te tečajeve…Šta li uopšte znači poznati? Aha, sjetila sam se!
I onda izjava koja se pripisuje čas Edisonu čas Einsteinu, a toje da je talenat 1 % a rad 99 %. Možda za izmišljanje sijalice i fantazije o teoriji relativnosti.
Zatim sinoć naletim na neki blog u kojem vlasnica istog velikim slovima ističe da je pisanje zanat.
KILL ME!!!
Ne mogu više!

Standard
Uncategorized

Bez naslova

 

person-in-cat-mask-sitting_23-2147694962

Ne rekoh li ti da se u slobodno vrijeme bavim pretjerivanjima?
A inače je sve moje vrijeme oslobođeno. Tako, dakle, mislim, je l’ …Sve je sasvim jasno.
A ti?
Ja? Ja se opterećujem povlačenjem, izbjegavanjem; napadnem za kratko, zatim se u bijeg dam

Standard
Uncategorized

PA DA ZAVRŠIMO S OVIM!

 

p.s. Ovo nije književnost, valjda je očito. Ali bi mogla biti. Možda ipak jeste.

Kad mi je jednom ta ideja došla na um više je nisam mogla izbiti iz glave. “Trebala sam je odavno promatrati. Trebala sam to još onda, prije par godina učiniti”- stalno sam razmišljala pretresajući manično oglasnike dok nisam pronašla odgovarajući položaj stana. Prozori su gledali direktno u susjednu zgradu preko puta ulice-na njezin brlog, na nju. Dolazila bi rano jutrom, otvarala dućan i odmah se s šalicom nečega i cigaretom smještala za pult. Kroz ostakljeni izlog mogla sam pratiti svaki njezin pokret, gestu, hod od pulta do polica, pa natrag, dalekozorom približiti lice, ali riječi koje je izmjenjivala s mušterijama nisam mogla čuti, to mi je nedostajalo-glas. Tek kroz oko mjesec dana kasnije odlučila sam nazvati. Javio se prostački, piskutav ženski glas na što sam odmah prekinula vezu. Proučavala sam pažljivo crte njezinog lica, oči, kosu, način na koji korača uspoređujući…Djelovala je veselo, prpošno među svom tom klijentelom, nasmijana, razgovorljiva, djelovala je sretno. Sve tjeskobnija iz dana u dan polako sam priznavala sebi da izgleda mnogo bolje od mene, da je cijela ljepša od mene  da je to bio jedan od razloga koji su presudili da se ono dogodi. I da to ničim ne mogu promijeniti; stala bih često nakon što bi joj se dugo kroz dvogledom zagledala u lice, pred ogledalo i gledala u njoj svaki put sve neprivlačniju spodobu. Zagledala sam u samu sebe prepoznajući povučenu, mirnu, nimalo zabavnu osobu kakva sam bila. Ili sam tako vjerovala Jesam li i sada, pitam se i ne znam.. Da, da, naravno, još jedan od razloga koji su presudili da se ono dogodi. Tako to ide dok se pričaju priče o unutarnjoj kvaliteti i prolaznosti ljepote pri čemu nitko ne spominje da i unutarnja kvaliteta uvene kad tad, kao i izgled. Patnja je bila moj jedini saučesnik u tom pustom stanu i kroz prozore je saučesnički gledala i mislila što i ja. Ne sjećam se kad sam pustila. Možda onda kada sam shvatila da će me ubiti strah.

Završeno.

Ako ima gramatičkih greški, to znači-brzo će kolači!

Standard