Asocijacija na jedan života W.G .SEBALDA

Asocijacija na jedan dan života W. G. Sebalda

Ostaviti strah sa strane, ići mimo njega, promatrati ga tek periferno a živjeti život kao da ne postoji; u nadi da ga mogu napustiti ili da ću ja biti napuštena od njega. Mogu li? Ciklona koja ne čupa drveće niti ga obara već ga pritiska snažno da se sporo sporo priginje, savija k tlu, predaje umiranju; bez slomljene grančice, a tren prije postojano i čvrsto. I čovjek iza prozora, stakala napetih od tlaka, skoro da će mu se da mu se u lice rasprsnuti, no on ne može da prestane da gleda kako stablo po stablo u agoniji život napušta. Nikad nije priznao da je gorko plakao u tim strašnim časima. Među njegovim ispisanim riječima još se naslućuju zaostali tragovi soli. Poslije je gledajući u prazninu nabrajao zviježđa koja su se u nastaloj praznini pustoši ukazala kao utjeha, Strah kao naličje bola. I obrnuto. Opet je zemlja podrhtava i ja s njom. Čekam onaj ne tako davni spokoj, grabim ga sjećanjem, znam da će se povratiti. Sada sviće, čujem pjev ptica i ipak odlučujem da je sigurnije ne zaspati; najgore je kad vas u snu zaskoči, iz sna prene i  nastavlja danima poslije sporo sporo sagibati, sve niže niže iščekujući da se predate.

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google photo

You are commenting using your Google account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.