Ipak je preživjela

Ljubav je ubijena u poslijepodnevnoj smjeni
Negdje između 14 i 22
Dok su se stolnjaci
Nadstolnjaci
Trake
I salvete
Gomilale pod utrnutim prstima
Ništa se nije čulo od huke sušilice
Od treskanja i poskakivanja perilice
I dreke glave vešeraja
Ništa se nije vidjelo
Od zidnog sata
Podešenog da docni ravno minute 3
Na koji su sve oči bile uprte
Cijelo ti vrijeme
Od 14 do 22
(Ima li kraja?Ima li kraja?)

Zapravo…Mora se to spomenuti
Neki tvrde
(A to su oni s bolovima u leđima
I ukočenim nogama
Oni s utrnulim prstima
Oni s očima na zidnom satu)
Kako su vidjeli sjenku nejasnu
Gdje odmiče
Ka stajalištu stodevetke
Negdje iza 22

Istina je da nitko istinu ne zna
No eto
Prema statistikama stručnjaka za ljubav
Ona uvijek ubijena biva
U poslijepodnevnoj smjeni
Između 14 i 22

23 VI 2009