Priče

Nepripadanje

 

 

 

358464Nikako da pripadnem. Da se pripojim. Da ostanem kada zastanem. I budem. Nije da ne pokušam, no istina ne baš da se dam, da prionem, ali ipak onako kako me trenutak ponese učinim. I nema dalje. Ako se u tren ne zakačim-nema dalje. Ni više ni još.
Dakle, pokušam. Ali ne ide. Možda uistinu prebrzo odustanem te stvari nazovem svojim, a ne propisanim imenom. Bit će da se radi o tome da ja slijepo sebi vjerujem baš u toj jednoj jedinoj stvari; da ne pripadam. Mada mi nekako istinskije zvuči da vi ne pripadate meni. Da vi mnogo toga zovete vašim, a ne mojim imenom.
Ukratko, većinom otpadnem. Pa mogu to nazvati svojom voljom, vašom voljom ili tek možda slučajem.
Kako rekoh, ako se u trenutku ne dogodi, odvojim se. Krenem dalje. I zaboravim. Do narednog puta kada nanovo krenem. Da, uvijek s istom sumnjom da možda…I doista, isto se zadesi. Vi se stisnete, povučete ili me ne prepoznate. Ja se stisnem i povučem, jer vas prepoznam jasno.
No zanimljivo mi, uvijek vas ponovno potražim. Dok vi mene ne. Moram vam reći,dragi, malo ste me precijenili.
Nisam, ja pusto Ostrvo samo sebi dovoljno. Koliko god da izmičem. Koliko god da se ovlaš dam. Koliko god, što god, ja od vas ne odustajem. Dok vi, vi baš i ne pokušavate, no i zašto bi. Za leđima imate svi sve. Dakle, u sivoj većini ste. Tako se ispostavlja na koncu, da ja uvijek iznova ne tragam baš za vama. Ne. Nekako kao da tražim one među vama – izgubljene. Jer znam da i oni tragaju za mnom. No do tih nalaženja su zavojiti i neoznačeni i zamračeni puti. Tako da se pred svako traženje, svaki pokušaj pripajanja, da se opremim putokazima, da se obilježim i osvijetlim, ali sve kao nedovoljno. Kako ste samo zarasli, zgusnuli se i srasli ; jedni s drugima, između sebe, među sobom. I ne čuditi se što se mi među vama zagubimo, što se teško pronalazimo, mada i bez toga znamo jedni za druge i to nam je smisao što se dalje tražimo te na koncu što uopće bivamo. Usamljeni u tim mnogim pokušajima. Nikako da pripadnemo. Da ostanemo kada zastanemo. Jer ne ide da Vi budemo. Jedno što ne možemo, drugo što i ne želimo. Treće opet isto, pa drugo iznova.

(Kome se ti obraćaš? Mrtvima? Omraženima? Svijetu naspram sebe ? Ili sebi da li možda? Ne priznajući ni zakone ni proroke. Bivaš što želiš biti.)
31.7.2011

Advertisements
Standard

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google photo

You are commenting using your Google account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.