Priče

Isplovljavanje

(Za Jon Iturrija)   

Svaki čovjek za života bar jednom umre prije službene smrti. Dogodi se da to i ne primijeti, da se nekada poslije nekom zgodom ili nezgodom prisjeti i shvati da je toga i toga dana u tome i tome trenutku, uslijed ovakvih ili onakvih okolnosti, u času nekog pogleda, nekih riječi ili čak sjećanja, umrlo njegovo do tad poznavano ja i da je od njega ostala samo blijedo prisjećanje na sebe poznatog i dragog, ništavno naličje starog bića koje nastavlja disati, govoriti, djelovati, činiti dobro, činiti zlo, čak biti  sretan ponekad, ali isti-željeni više nikada ne. (Teško zamjećujemo te smrti prije smrti drugih.) Dođe li do takove spoznaje poslije, a ne u trenutku tkzv službene smrti, može biti, s jedne strane, isuviše šokantno da bi se prihvatilo, pa se odbija, pruža otpor, traže argumenti da tome nije tako i na koncu odbaci kao suluda slučajna misao, a s druge strane naprosto toliko bolno koliko i prosvjetljujuće, prihvatljivo kao odgovor na ono duboko nezadovoljstvo, ( koje skriva pred svijetom, pred drugima), za koje do tada nije znao otkuda potječe, za ono traženje smisla u sebi  oko sebe u svemu i svačemu ili ravnodušje, neispunjenost i praznina, prepuštanje sivim ili crnim životnim okolnostima što ih pripisujemo sudbini, tome praiskonskom opravdanju za ovo i ono, a  koja eto ne postoji. Često ta neslužbena, ali istinska smrt nastupi u sred mladosti kad životni sokovi najžešće bujaju i kad je radost samog življenja najispunjenija nadom u sutrašnjicu, a svijet se čini otvoren za nas kao da je od postanka čekao da se u njemu pojavimo i bivamo upravo mi. Ipak, možda spoznaja o tome da smo odavno mrtvi najteže pada u kasnoj srednjoj ili poznijoj dobi budeći u nama osjećaj uzaludnosti cijelog dotadašnjeg življenja i dubokog razočaranja zbog kasne spoznaje kako već godinama mi nismo mi. I postaje nam tek tada jasno zašto smo se toliko puta osjećali strancima sami sebi, neželjeni i nevoljeni od samih sebe, pa samim time kao zalutali u život koji živimo ili, drugim riječima, smrt koju živimo strepeći od one službeno-konačne smrti  koja nas čeka.

Advertisements
Standard

2 thoughts on “Isplovljavanje

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.