Uncategorized

Americana

Volim kako Don DeLillo piše. Prethodne godine pročitala sam roman Bijela buka, a ove, nedavno, Umjetnica tijela. Međuti, evo, čitam sad roman Americana i nije mi jasno kako jedna ovakva knjiga može biti okarakterizovana kao nešto izuzetno dobro. Prešla sam preko 100 stranica i nije da mi na neki čudan način nije lijepo dok čitam ovu knjigu iliti, doslovno rečeno piščevo ćaskanje-pisanje o životu nekog bezveznog lika, ali roman sam po sebi djeluje svako malo besmisleno. Doduše, kad se osvrnem na sve smeće koje izdavači izbacuju…Onda mogu reći da je roman dobar, a da ne znam objasniti zašto. Radi se o tome da mi se ne da da prestanem ga čitam, a u isto vrijeme rado bi da ga zauvijek zatvorim. Svašta! Da, svako malo besmisleno. Ali nešto ima, ne znam šta. Možda mi se sviđa upravo besmislenost? I šta je uopšte besmislenost, a šta smislenost. Ma!

Advertisements
Standard