Uncategorized

???

 

Želim pisati, danima već, sedmicama, mjesecima bih htjela roman započeti. Međutim, nemam inspiraciju, a ne želim jednu od onih koje od patnje dolaze kako je to već bivalo.

Istina je da se pitam da li ja možda želim da želim pisati…I to ozbiljno. Jer, budimo realni, ja uopšte ne pišem. Nedavno sam napisala tu priču Džem, a pisala sam je mjesec dana, onako bez srca, za vježbu, tek da pišem. Zatim sam još prije počela nekoliko priča i, naravno, ostavila ih, po običaju, nedovršene. To uvijek radim.

Ali činjenica je da mi ne izlazi iz misli da hoću pisati, a kad kažem pisati, mislim na roman, savršen roman, a ne na priče, (priče ne bih), ili nešto tek osrednje. Znam svoje potencijale. Napisala sam dva romana do sada, istina jedan sa 19 godina, drugi devedesetih, a uz to imam zbirku pjesama. Sve stoji neobjavljeno, nemam volje da nudim, a još mi je preko veze ponuđeno objavljivanje, ali-ne. Ja nisam ni na to pristala. Šta je meni??? Smatram da sam u nekakvom sosu što se tiče pisanja, ali ja nikako da dokučim o čemu se tu radi. Jedno vrijeme sam mislila da je lijenost u pitanju, međutim, nije. Osjećam kao da me neka tajanstvena sila odvlači od pisanja, druga sila vuče da pišem, samo što je ona prva jača. Očigledno. Da li je to strah? Najbliži odgovor mi se čini-strah. Strah koji je zaostao i ostao, jer sam uvijek pisala kad mi je u životu bilo jako teško, jako. Osim onaj prvi roman s 19 godina, tada sam bila sretna dok sam pisala. Sve poslije je proizišlo iz nekog bolnog događanja u životu. Došlo je do toga da namjeravam otići na hipnotičku seansu, pravu, duboku hipnozu, ne bi li otkrila šta mi se događa u vezi pisanja. Ovo stanje je raspeće, bez pretjerivanja.

31august/1septembar

Advertisements
Standard