Uncategorized

Nedovršavanje

Nedovršavanje

Najbolje mi idu poslovi koji će ostati nedovršeni.Strasno se okupiram bilo kojim radom na bilo čemu, u vezi bilo čega i nakon izvjesnog vremena, sve mirne duše napuštam. Nikada mi se nije dogodilo, recimo, da se nečim bavim a da ne pamtim otkada i da to još uvijek traje i ima tendenciju da će biti završeno nekada. Kad započnem doista započnem iz strasti-skoro uvijek. Ima tu stvari na kojima radim iz potrebe, a i one obavezno ostaju nedovršene. Jedno vrijeme me okupiralo preispitivanje šta stoji iza takvog pristupa, ali je i pitanje ostalo otvoreno, drugim riječima bez odgovora, trećim riječima-nedovršeno preispitivanje.

Kako volim pisati, tu i tamo pišem, pa ostavljam započeto, jer jednostavno u nekom trenutku žar nestaje, bezvoljnost se pojavljuje, obuzima me zamor i nervoza te tako prestanem. Konkretno, u vezi pisanja, to se može gledati i iz drugog ugla: vraćam se pisanju uvijek, dakle, nastavljam, istina sporadično, ali nikada do kraja, no, u globalu, ne odustajem još uvijek do kraja. Naravno, gledano na pojedinačna započeta djela, nema tu drugog ugla, jednostavno je nedovršeno sve započeto. Do prije nekog vremena izuzetak su bile knjige koje su pročitane do kraja, ali već duže vrijeme svako malo ih ostavim nepročitane, a i ove pročitane jedva privedem kraju ma koliko da su mi zanimljive, što je, kad evo razmišljam, zaista, pa recimo besmisleno u neku ruku, jel. Pišem sada ovo i jedva čekam da prestanem. Ne zbog toga što nemam što reći, naprotiv, spopada me želja da zađem u duboku analizu svoga “nedovršavanja” no jednostavno mi se neće.

13 okt. 2014 3:49 min. iza ponoći

Standard