Uncategorized

5

Izmedju dva nepisanja, pitam se da li bi bilo lakše iznova početi. Lakše bilo šta, jer je postalo teže sve, ovako, na granici bez riječi s riječima. Poezija je uvijek izlaz, ali samo za trenutak, ne za ovakvo vrijeme, ne za ovakva bezvazdušna zijevanja.Ja sam još uvijek ona koja je jednom rekla: što god da se dogodi, kako god da bude, ja imam svoje pisanje. Svoj zaklon u riječima. I ona sam koja je izmedju riječi, niti bez njih niti s njima-teški muk. S vremena na vrijeme javi se ta žudnja, promatram je kao izvana. Sve je postalo važnije kao, a sve nedostaje. Bez riječi.Ponestaje i sna.

Advertisements
Standard

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google photo

You are commenting using your Google account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.