Uncategorized

5

Izmedju dva nepisanja, pitam se da li bi bilo lakše iznova početi. Lakše bilo šta, jer je postalo teže sve, ovako, na granici bez riječi s riječima. Poezija je uvijek izlaz, ali samo za trenutak, ne za ovakvo vrijeme, ne za ovakva bezvazdušna zijevanja.Ja sam još uvijek ona koja je jednom rekla: što god da se dogodi, kako god da bude, ja imam svoje pisanje. Svoj zaklon u riječima. I ona sam koja je izmedju riječi, niti bez njih niti s njima-teški muk. S vremena na vrijeme javi se ta žudnja, promatram je kao izvana. Sve je postalo važnije kao, a sve nedostaje. Bez riječi.Ponestaje i sna.

Advertisements
Standard