Uncategorized

Ja

Još uvijek tu i tamo par rečenica, kako me čas ponese.Kako me svlada emocija rijeci. Tu i tamo pomalo.
I svako malo taj glas ponavlja isto: zašto ne sjednes i ne pišes redovno?Zašto se lako predas nekoj drugoj strasti, a more riječi dušu ti preplavljuje?Znaš li da se ne bi imalo sto citati da su svi bili lijeni pisati kao ti?
Ja još ne mogu sa sigurnošću reći da li je to glas one žene koja je planirala pisati i živjeti od toga?Ili je to sjećanje na tu ženu koju ne mogu da zaboravim nikako?
Ne ispostavlja li se da sam ja ona koja ne može i ne želi dalje od onoga koliko napise, a koja se stalno spotiče od društveno klatno koje traži romane, price i slično?

Advertisements
Standard