Uncategorized

jesam li ili nisam

Često bljesne ideja. No jednostavno mi se ne da zapisati ako to 

nije da sam baš za komjuterom ili sa olovkom i papirom u ruci.

Ipak, minijature pišem, to je ono što mi i dalje jedino paše,

uz poeziju. Znači- kratkoća. Dva prethodna romana napisana su u ekstremnim uvjetima, prvi u

lošim, drugi u divnim ekstremnostima. Dakle, očito je da pisanje ne mogu i neću, kako god, 

shvatiti kao posao, prakticirati kao posao, samo kao potrebu

zabilježavanja jakih trenutaka nadahnuća. Nekada je postojala želja za pisanjem romana, čak sam pravila

popis tema. Naravno da sam vremenom shvatila da to neće ići 

tako, da nisam ta koja će ugađati svojoj sujeti kroz divljenje drugih. Samo mi zaista nije jasno zašto me s vremena na vrijeme obuzima

nekakva grižnja: zašto ne pišem u većoj mjeri? Zašto se konačno ne discipliniram da radim, (ovo radim -podvučeno), 

ono što odlično radim? Da li je to zaostatak davne želje već spomenute za pisanjem romana,

ostatak davne želje za “biti pisac.” Ja nikad neću sjediti i prisiljavati se da pišem u vrijeme

kad mi se ne piše zbog tamo neke discipline, nekog uspjeha, jer to…To nisam ja.

Advertisements
Standard

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google photo

You are commenting using your Google account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.